„Naravno, ali” - i ona izvuče ruku da bi stala ispred njega, u sebe zatvorena, snažna kao muškarac - „za mene je riječ ’dužnost’ teška i tiranska. Svela sam svoje dužnosti samo na jednu - da sačuvam slobodu. Brak i posesivnost i ljubomora koji ga prate zarobljavaju duh.
Nikada neće imati vlast nada mnom. Vjerujem, doktore Brojer, da će doći vrijeme kada žene i muškarci neće tiranisati jedni druge svojim slabostima.” Okrenu se sa svom sigurnošću koju je pokazala prilikom dolaska. „ Auf Wiedersehen. Do našeg sledećeg susreta - u Beču.”