Rimski su motivi naravno bili u potpunosti sebični. Osvajači su verovali da će njihovi putevi i akvedukti, i trgovina i pošiljke koji su putevima hitro pronošeni, sapeti njihove podanike takvim okovima poretka i zavisnosti od gospodara da će postati pokorni, krotki i nesposobi za pobune. Ipak, uskoro su, kao što to biva sa svim inovacijama koje izmene svet, na videlo izbile i nenameravane, nepredviđene posledice.
Ispostavilo se da će sama pošta (ili, tačnije, mogućnost da se širom carstva pronose nove i buntovničke ideje) uroditi najtežom pretnjom po carsku hegemoniju ne samo u Judeji i na Istoku nego širom rimskih gospodarstava. Ta opasnost neće proisteći ni iz vojske ni iz ordije, nego iz pera jednog čoveka – Savla iz Tarsa, koji će postati apostol Pavle, i koji je, da ironija bude veća, i sam bio među najistaknutijim sprovoditeljima rimske tiranije i tlačenja.