je taj tekstilni kralj, analizirajući Dejanove majice sa svih strana, poput Anđele, razvijenim okom znalca, nepogrešivim južnomoravskim akcentom rekao: „Može se proda“, ubedljivo, pri tom, klimajući glavom, a potom, ispraćajući me do kožom tapaciranih vrata kancelarije, onako trbušast i smešan, i ovo: „Će mi se javiš do nedelju“, ozario sam se.