Aleksandar Stanković

Pitao sam jednom francuskog pisca Begbedea ima li život smisla. „Nema nikakvog, ali to ne mogu reći šestogodišnjoj kćeri dok liže sladoled“, odgovorio je.

I pozitivni događaji mogu biti okidač za reakciju organizma koja je sve samo ne pozitivna.

Branko Kockica je radio plemenitu televizijsku emisiju. Danas tvrdi da nikad više ne bi radio takvo što jer su mnoga djeca koja su pratila njegovu emisiju postala đubrad. Čovjek je zdvojan, čini mu se da je najbolje godine svoga života potrošio uzalud. Ima i pravo.

Kada vidiš ove današnje idiote, a svi su kao klinci gledali Kockicu, logično se zapitati čemu priča o ljubavi, pravdi i društvenoj solidarnosti kada nam je društvo u kojemu živimo beskrupulozna zajednica egoističnih manijaka. I nije Kockica usamljen. Egzistencijalistička sumnja oduvijek opterećuje ljude. Treba li uopće išta raditi, ikome išta objašnjavati

Muči me to što se onaj gore opasno bruka u vezi s nama dole, ali trudim se da ne razmišljam previše o tome, već da pomognem gdje pomoći mogu.

Pitao sam jednom francuskog pisca Begbedea ima li život smisla. „Nema nikakvog, ali to ne mogu reći šestogodišnjoj kćeri dok liže sladoled“, odgovorio je.

Živimo u svijetu u kojemu je imperativ biti sretan do karikaturalnih razmjera. Naprosto je nepristojno biti nesretan i kada se to ne dogodi, onda ljudi pate, dolaze tjeskoba i anksioznost, dolazi bolest

kada znam za sebe, na život gledam kao na borbu u kojoj neprestano zaokupljam misli da ne bih razmišljao o upitnicima.

taj način utvrdio sam da mi nedostaju vitamin B12 i D vitamin, koji se u medicinskim istraživanjima često povezuju s depresijom

Ne možeš kontrolirati ishod stvari. Kad to shvatiš, strah nestaje“, kaže Nik Kejv.

Uslijed straha tijelo otpušta hormon epinefrin kako bi nam u slučaju nesretnog događaja rane mogle brže zacijeliti.