U ovih nekoliko sati budnosti svašta je zaključila. Bolniji od svega, pa i od tih ponižavajućih uvjeta u kojima sada živi, bio je osjećaj da joj je oduzeo sjećanja. Da ni jedno od njih više ne vrijedi. Osam godina živiš s nekim i misliš da ste stekli uspomene, a onda se dogodi ta strašna sabotaža koja sve digne u zrak. Ostane samo izgubljeno, upropašteno, nedokazivo vrijeme. Vlastito vrijeme kojega se moraš stidjeti jer ga je netko kontaminirao.