Nicci French

Svi mi moramo da verujemo u nešto. Naši snovi mogu biti Bog. Svim nama su potrebni snovi.“

Vi polovicu svog vremena vjerojatno provodite s ljudima koje pritišće osjećaj krivnje, ali moje iskustvo govori da ljude osjećaj krivnje ne muči ni blizu koliko bi trebalo. Osjećaju sram kad ih se uhvati, to da, ali ako ih ne uhvatimo, ne osjećaju krivnju. Na svijetu ima jako mnogo ljudi koji su učinili užasne stvari i zadovoljno žive mirne živote sa svojim obiteljima i prijateljima.«

Ponedjeljak je poput skoka u ledenu vodu kad doživiš šok od uzbuđenja. U utorak si još u vodi, ali je šok nestao i samo ti je hladno.

Postoji toliko mnogo stvari koje se mogu uraditi u seksu, pomislih, posmatrajući taj prizor; gestovi za koje mislimo da su samo naši pripadaju i drugim ljudima. Način na koji je palcem trljala njegovu donju usnu. Ja to radim.

Otišao je iz sopstvenih pobuda. Ako sam mu nedostajala, onda sam mu sigurno nedostajala u zagrljaju druge žene; nedostajala sam mu dok je u rukama držao lice nekog drugog. Zato ga nisam želela. Želela sam nekog ko bi pripadao samo meni.

Pokušavala sam da zadržim oči otvorene, ali sve mi je to bilo tako divno da bih mogla duže da izdržim - topla soba, duboka sofa, njegov jutarnji mantil sa njegovim mirisom obavijen oko mog golog tela, neobična hrana, neodređeno peckanje straha negde u stomaku, osećaj njegove ruke koja miluje moju kosu, zvuk njegovog glasa u mom uhu, kako izgovara moje ime. Njegov dah na mom obrazu. Osećala sam da klizim u blaženu tamu.

„Zašto se ubila? Ne znam. Imala je tužan život, zar ne? Nisu mi poznate neke posebne prilike, ali ne znači da ih nije bilo. Verovatno zato što na kraju to bude lakše nego biti živ.“

Najdraža Frieda, sjedim u svom uredu i razmišljam o tebi. Što god radim, koga god sretnem, razmišljam o tebi. Držim predavanje i dok govorim, dok riječi glatko izlaze iz mojih usta, ti si u mojim mislima. Dok razgovaram, režem luk, hodam po Brooklynskom mostu, ti si sa mnom. Kao bol koja ne prestaje, a ja ne želim da prestane. Htio sam reći da se tako nisam osjećao otkako sam bio tinejdžer, ali kao tinejdžer to nikad nisam osjetio! Upitao sam se zbog čega sam tu, jer meni je najvažnije u životu da tebe usrećim. Čujem te kako kažeš da sreća nije bitna, da ne shvaćaš značenje te riječi — ali ja znam što ta riječ znači: za mene, sreća je kad me voli Frieda Klein.

Najdraža Frieda, shvaćam da sama ne možeš ništa planirati. Ali, nemoj planirati bez mene, u redu? Danas sam otišao pogledati neke crvene slike na izložbi. I kupio sam nekoliko lončanica za balkon — iako ne znam hoće li preživjeti ledeni vjetar koji poput noža reže ovaj grad. Mislim da bi ti se ovdje svidjelo. Mogla bi se izgubiti u gomili neznanaca. Katkad mi se učini da sam ugledao tvoje lice u gomili. Način na koji držiš glavu. Crveni šal. Srce mi se zgrči. Okružen dragim ljudima, tu sam usamljen bez tebe. Voli te Sandy xxxxx

Samo sam ti htio reći da znam što si proživljavao sve ove godine. Sve što je bilo, sva sranja. Ne znam kako si izdržao. No trebaš izdržati još malo, skupiti snagu i sve će biti u redu. Čuješ li što ti govorim?«