„Kako se Točak vremena okreće“, rekla je gotovo za sebe, zamišljenog pogleda, „mesta menjaju svoja imena. Ljudi menjaju i imena i lica. Različita lica, ali uvek isti čovek. A opet, niko ne zna Veliku šaru koju Točak tka, ili čak Šaru jednog Doba. Možemo samo da posmatramo i učimo, i da se nadamo.“