Karin Slaughter

Zapravo, njegove prisilne radnje pokazivale su se u ponašanjima koja bi svaka supruga znala cijeniti: u spuštanju zahodske daske, slaganju odjeće, čišćenju kuhinje svaku večer.

Paulov blagi opsesivno- -kompulsivni poremećaj nikada nije zaustavljao njihov život ili njega tjerao da radi čudne stvari, primjerice da dotiče kvaku dvanaest puta.

»Tužno je što je morala biti pametna da bi se upisala na Westerly, umjesto da samo ima mnogo novaca.«

Ispričavam se što sam tako iskrena, ali djevojke ne vole tipove koji su otirač za noge. Posebno lijepe djevojke, zato što u tome nema ničega novog. Njima se tipovi stalno upucavaju. Ne mogu hodati po cesti, ili naručiti kavu, ili stajati na uglu a da neki idiot ne iskomentira kako su privlačne. A žene se smiješe zato što je to jednostavnije nego da im kažu da odjebu. I manje opasno, zato što ako muškarac odbije ženu, ona ode kući i plače nekoliko dana. Ako žena odbije muškarca, on je može silovati i ubiti.«

Izrazito je sposobna svakoga koga poznaje staviti u zasebnu kućicu. Njezini prijatelji iz grada nikada nisu upoznali njezine prijatelje s fakulteta. Njezine prijateljice navijačice nikada se nisu miješale s njezinim prijateljicama iz atletskoga kluba, a gotovo nitko nije znao da trenira tenis. Nikome od njih ne bi palo na pamet da spava sa svima. A posebno u to ne bi posumnjao nijedan od mladića s kojima je u tom trenutku hodala.

Claire se nikada nije smatrala stručnjakinjom za muško ponašanje, ali Paul je bio u pravu, i to ne samo u vezi s muškarcima. Ljudi ne mijenjaju temeljnu osobnost. Njihove moralne vrijednosti ostaju iste. Njihovo ponašanje također. Pogled na svijet i politička uvjerenja. Da bi se potvrdilo tu teoriju, dovoljno je otići na jednu godišnjicu mature.

elen joj je davno rekla da nije uvijek dobro znati istinu.

ekao je da djeca uvijek imaju različite roditelje, čak i u istoj obitelji.«