Elvedin Nezirović

A možda se, opet, tu nije imalo šta odlučiti, možda se samo pomirila s onim što je bilo neizbježno nakon što je shvatila da joj je lakše živjeti u nesretnom braku nego u nesretnijoj ženskoj samoći.

Jer iako je grad za kojim toliko čeznem nestao, u meni je, nekim čudom, preživjelo sve što me za njega veže.

O svemu tome pričala je bez i najmanje naznake samosažaljenja ili ozlojeđenosti, sasvim mirno, glasom u kojem nije bilo velikih i lažnih emocija, kao da govori o ožiljcima nastalim u igri ili prebolovanim bolestima, onako kako o sebi već pričaju ljudi koji se srode s vlastitim užasom, pa ga više i ne primjećuju, niti nalaze da u onome što su proživjeli ima išta strašno.