Rađamo se sa sklonošću ka intencionalnoj atribuciji. To znači da već u ranom detinjstvu učimo scenarije uzrok-posledica, onako kao što učimo i boje (npr. nebo = plavo). Jednom naučeni, ovi scenariji stvaraju u našem mozgu modele objašnjenja za sve situacije. Kaneman (2014) u tom kontekstu govori i o našem mozgu kao mašini za pridavanje smisla. Posledica je da imamo tendenciju da precenimo svoje znanje, dok ulogu slučaja potcenjujemo. Ako posmatramo događaj iz prošlosti, često podležemo efektu „sve vreme sam znao.“ Taj efekat je utoliko veći što su posledice situacije gore kada se osvrnemo na nju. Kaneman taj efekat naziva greškom osvrtanja unazad. Iluzija da razumemo prošlost pothranjuje iluziju da možemo da predvidimo budućnost.