Znam da si mi prošlu noć, unatoč mojim upozorenjima, ipak poklonila komadić svog srca. I premda sam pokušao to spriječiti, i ja sam tebi poklonio komadić svog. Znam da si danas ujutro osjetila što se događa. Želim da taj komadić spremiš negdje u sebi i zadržiš. A kad jednog dana odlučiš ostatak svog srca pokloniti nekom drugom dečku, molim te pobrini se da to bude netko tko te zaslužuje
Godinama nisam razmišljala o tome, no pred očima mi je bljesnuo prizor oca. Sjedila sam u svojoj sobi i plakala dok je on nosio kutije u svoj automobil. Nisam ga željela vidjeti, no također nisam mogla prisiliti samu sebe da prestanem osluškivati njegove korake. Sjećam se kako sam slušala udarce njegovih cipela o pločice u hodniku. Kad je otišao u auto, nisam shvatila da će to biti posljednji put. Osluškivala sam korake koji su odlazili prema vratima, sve dalje i dalje. Zatim sam čekala da se zvuk vrati. Nije se vratio. Više nikad nije kročio u našu kuću. Otišao je zauvijek.