Nošenje đubreta sa sobom“ je metafora za padanje u depresiju, negativnost ili gnev. To je prirodna i razumljiva reakcija na nevolju. Ipak, pritom gubimo mnoge prijatelje, jer je isto tako prirodno i razumljivo što oni ne žele da se druže s nama kada smo tako depresivni. Štaviše, stajsko đubrivo neće se smanjivati, ali će miris biti sve gori kako vreme odmiče.
Srećom, postoji i drugi način. Kad nas zadesi pun kamion stajskog đubriva, duboko uzdahnemo i damo se na posao. Uzimamo kolica, vile i lopatu. Vilama tovarimo đubre u kolica, guramo oko kuće i zakopavamo u bašti. To je težak i naporan posao, ali znamo da nema drugog načina. Ponekad možemo da odnesemo samo pola kolica dnevno. Preduzeli smo nešto u vezi s problemom, a nismo samo pričali o njemu i tonuli u depresiju. Dan za danom kopamo đubre. Dan za danom hrpa je sve manja. Ponekad su potrebne godine, ali dolazi jutro kada vidimo da pred kućom više nema