Pisac ostaje veran svom shvatanju literature, da je dužan da gleda, sluša i beleži, život ljudi i njihove sudbine. Omogućava nam da čujemo glas obespravljenih, skrajnutih koji pate i stradaju isto sve vreme. Pred stvarnim patnjama ostajemo nemoćni, zatečeni.
Da li će pisac uspeti da skrene pogled sa ponora?
Sa nestrpljenjem očekujem sledeći roman.
Napeta i neverovatna priča. Ispričana lepim jezikom sa rečima specifičnim za Novi Pazar. Mračna i mistična atmosfera, sa puno defektnih i zlih likova, puno nesreća i udaraca sudbine. Trulež u ljudima i oko ljudi. Da li je pisanje ove knjige bilo lekovito za autora? Da li će biti lekovita za nekog čitaoca? U pitanju je gorka pilula uvijena u lep pesnički jezik.