ekstremnim pregovorima i pregovorima na privatnom i poslovnom planu (koji ponekad umeju da budu i te kako „ekstremni“) zajedničko je to što se ljudi u kriznim situacijama opredeljuju prema osećanjima, a ne odlučuju racionalno. Zato uspešan pregovarač u krizama uvek nastoji da redukuje negativna osećanja koja određuju njegove postupke i da reaktivira racionalan proces razmišljanja.