Vedrana Rudan

Nama ne trebaju kvadrati, nama treba pivo, duševni mir i malo vruće riblje juhe.

Piscu su knjige poput djece. Sve ih voliš, posebno onu koja nisu baš imala sreće u životu.

U ono doba muževi nas, dok smo rađale, nisu držali za ruku niti nam brisali znoj sa čela, hvala Bogu. Nije bilo ni epiduralnih, sve je prošlo u krvi i nadnaravnim mukama. Ipak, na pitanje kako ti je bilo na porodu, uvijek odgovaraš: ’To mi je bio najsretniji trenutak u životu.’ Nije pristojno spominjati rezanja, šivanja, bolne upale sisa, mlijeko koje je došlo ili nije došlo, jedan ve-ce na trideset žena, odvratne liječnike, grube sestre… Ne i ne! To je bio najsretniji trenutak u tvom životu!“