Semezdin Mehmedinović

prošlost je imaginativnija od budućnosti.

Čime se ti baviš?“, pitao me je.

„Pišem.“

„Za koga?“, pitao je.

Meni se dopalo to pitanje. Ne „šta pišeš?“, već „za koga?“, a to dolazi iz slavenskih represivnih društava, u kojima je pisanje uvijek povezano sa služenjem određenoj političkoj ideologiji

to isto ne bih mogao reći za sebe, jer ja i danas, eventualno, znam samo ono što ne želim, i tu se moja projekcija sebe u budućnosti završava.

Postoji samo jedan doista ozbiljan filozofski problem – ko će nakon ručka oprati suđe?“

Ali zašto ne bih mogla govoriti dalmatinski? Da li me to što nisam Francuskinja sprečava da govorim francuski? Da li to što sam Japanka znači da bih sada s vama trebala govoriti samo japanski? Ko bi od vas razumio ijednu moju riječ? I da li me to što jesam sprečava da budem i neko drugi?“

Hirurg tvrdi da je pojavljivanje kamena posljedica čestih dehidracija. Psihijatar tvrdi da je stvaranje kamena u tijelu posljedica „neprocesuirane tuge“

U filmu Twelve Monkeys, bez odobrenja Lebbeusa Woodsa koristili su stolicu koju je on dizajnirao, pa ih je tužio i naplatio milionsku odštetu

Ali nije bio odžačar. Bio je neko drugi. Život je skladište pogrešnih pretpostavki

Ja mislim da je prevođenje poezije moguće do određene tačke, a da jedan dio uvijek ostaje nevidljiv

Šteta što nije snimljena. Ali to je uvijek tako. Najvažnije fotografije nikada ne budu snimljene