Za stradanja tuđa ti si puna jada,
ničija te pečal nije mimoišla;
jedino si sebi uvek strogo prišla,
uvek bez milosti i večito hladna.
Ali kad bi s dušom samilosnom stala
sa strane, pa svoju tugu osmotrila –
o, kako bi samu sebe požalila,
kako bi se samo gorko zaplakala