Jane Austen

Svaki je dan dodavao ponešto njihovu znanju o časničkim imenima i vezama.

Imala je dojam da to potječe ili iz namjernog inata, ili iz želje za kažnjavanjem samog sebe, jer se ti susreti nisu sastojali samo od nekoliko uljudnih pitanja, kratke nelagodne šetnje i odlaska, već je smatrao potrebnim da se vrati i odšeta s njom.

Otac joj je zadao duboku bol onim što je rekao o Darcyjevoj ravnodušnosti; mogla se samo čuditi njegovoj nedovoljnoj pronicavosti ili strahovati kako nije riječ o tom da on premalo vidi, nego o tom da ona sebi previše umišlja.

Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydije

Ah! I sama znaš da si previše sklona tomu da zavoliš gotovo svakoga. Nikad ne vidiš mane ni kod koga. Svi su u tvojim očima dobri i ljubazni. Nikad te u životu nisam čula da govoriš loše o nekome.
– Želja mi je da ne osudim nikoga prenaglo, ali uvijek govorim ono što mislim.
– Znam to, i to je upravo ono što je čudno. Kako možeš, ovako razborita, biti uistinu slijepa za tuđe ludosti i gluposti! Lažna je dobrohotnost dosta česta ... na nju se svuda nailazi. Ali biti dobrohotan bez skrivenih primisli, vidjeti ono što je dobro u svačijem karakteru i prikazati ga još boljim, a ne reći ništa o onome što je loše ... to je svojstveno samo tebi. Voliš i sestre tog čovjeka, zar ne? Njihovo ponašanje, doduše, nije ravno njegovu.

i lako bih mu mogla oprostiti njegovu gordost da nije uvrijedio moju.

Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, taština na ono što bismo htjeli da drugi misle o nama.

žena krije vješto svoju naklonost od cilja te naklonosti, može joj se dogoditi da izgubi priliku da ga priveže uz sebe, a onda će joj biti slaba utjeha što će vjerovati da ljudi ne znaju ništa o tome. U svakoj ljubavi ima tako mnogo zahvalnosti ili taštine da nije mudro prepustiti je samoj sebi.

Sam početak nije težak ... izvjesna naklonost je sasvim prirodna ... no malo nas je koji smo dovoljno hrabri da se istinski zaljubimo bez ohrabrenja.

svakim porivom treba upravljati razum