„Dobro je“, rekla je Roksana vraćajući listić u tašnicu. „I još nešto, Selime.“
Sve, pomislio je. Samo sedi ovde sa mnom i pričaj i dalje.
Selimu je bilo dovoljno da je sluša, da posmatra kako joj se miču usne, da je gleda kako sklanja šiške u stranu, kako joj trepavice trepere.